|
TETA LIZA - Vrlo aktivno desetljeće
Na pitanje osjeća li kakvu promjenu u osobnom odnosu spram interpretacije narodne glazbe danas, u usporedbi sa svojim glazbenim izričajem prije dvadesetak i više godina, Teta Liza ističe sve veću potrebu prilagodbe modernom aranžmanu, prijemljivom većem broju slušatelja. Ta prilagodba ne pada joj lako, posebno u okruženju u kojem komercijalizacija narodne pjesme narušava izvorno. Tako danas imamo stanje u kojem tek starije generacije pjevača donekle čuvaju tu izvornost melosa. Dakako, s godinama i iskustvom, a posebno aurom starijeg glasa, pjesma Tete Lize dobiva onu dubinu koju mlađahni glasovi ne mogu postići. U tom smislu, starosne godine imaju svojih izrazitih prednosti. Ostaje joj tek nadanje da će kroz nekoliko sljedećih godina uspjeti prenijeti znanje na mlađe generacije međimurskih pjevača narodnih pjesama. A tih pjevača i tih pjesama u Međimurju ima, i to u nemalom broju.
Kako bi lakše ostvarili proboj na hrvatskoj glazbenoj sceni, i time "proizveli značaj", izvođači etno glazbe često rade na zajedničkim projektima, spajajući tako u pojedinim pjesmama svoje izričaje i glazbenu poetiku. Teta Liza tome nije izuzetak, i u zadnjih desetak godina surađivala je s brojnim drugim izvođačima i skupinama. Posebno se tu ističu: CINKUŠI, PAGANINI band, Andrija Maronić (cimbalist), ansambl LADO, Lidija Bajuk, Dunja Knebl, Saša Štefić (mladi pjevač iz Donje Dubrave), tamburaši dobravske Seljačke sloge.
Raduju ju i susreti sa svojim pajdašicama po pjesmi. Tu su Muna Orehov, solistice Julijana Kočila (Selnica), Lucija Krnjak (Mačkovec), Marija Jambrošić, Vesna Lepen, Cecilija Merkač (Domašinec) i brojne druge.
Da li zbog zasićenja poznatim ili pak one izreke kako 'nitko nije prorok u svojem selu', međimurska popevka postala je važnija i slušanija izvan samog Međimurja. Tvrdnja je to upravo Tete Lize, koja ponekad sama teško vjeruje kakve ovacije dobiva primjerice u Zagrebu, i to od publike za koju nikad ne bi rekla da sluša njenu glazbu. Studenti i mladež iz svih dijelova domovine redovno dolaze na njene nastupe, i to joj daje dodatnu energiju za rad u godinama kad će joj snaga i zdravlje to još dopustiti. Da li rad Tete Lize prate potomci onih brojnih Međimuraca koji su davno napustili zavičaj i preselili u Zagreb, ili je riječ o nekoj drugoj populaciji - to tek treba istražiti (i ta se tema čini jako zanimljivom).
Citat iz knjige Teta Liza - život protkan pjesmom, S. Goluba i Z. Čituš Čižmešija, Sprud, Čakovec, 2003.
www.sprud.hr
|
